Za mlade sadnice potrebna je temperatura i do 18 stepeni C, što se postiže zagrijavanjem tokom 24 časa, tako da Boro, zajedno sa svojom suprugom, vrijedno radi i po noći. Grijanje plastenika, osim fizičkog, predstavlja i veliki finansijski teret. –Mi smo u naše plastenike uspjeli ugraditi centralno grijanje. Malo je veća potrošnja drveta. U mojim plastenicima potroši se do 200 metara drva. Kada su temperature baš niske mi ustajemo svaka dva do tri sata, gledamo kakvo je stanje i ložimo vatru. Održavamo temperaturu kako ne bi došlo do promrzavanja – kaže ovaj cvjećar. Cvjećarskom proizvodnjom Boro se bavi već 15 godina. U svom dvorištu ima šest velikih plastenika, te svaki od njih se zagrijava kako bi se biljke uspjele održati  na  niskim temperaturama. Posla uvijek ima, napominje i dodaje da se sadnice  već uveliko  pripremaju za proljećnu prodaju. –Mi imamo spremno cvijeće koje će se prodavati za 8. mart. Bogat je asortiman a takođe pripremamo cvijeće za sjetvu, trenutno sadimo ledić i begoniju- dodaje Blesić. U fabrici po najlonom nalazi se bogata i raznovrsna ponuda različitih vrsta cvijeća. Godišnje ovaj cvjećar proizvede nekoliko hiljada rasada cvijeća koje prodaje u Gradišci,  Srpcu i Jajcu a najveći dio proizvodnje ovaj uzorni poljoprivrednik plasira na području Federacije BiH. – Tamo nam ne traže nikakve papire pa smo zato kod njih više zastupljeni. Kod nas je potrebno dosta papirologije što nam dodatno otežava posao – napominje cvjećar iz Vilusa.   Nekada je ovaj posao bio dosta isplativiji, prisjeća se i dodaje da je danas zarada slaba. Bitku vodi i sa vremenskim neprilikama, a najteže je zimi, kada mu visoki snijeg stvara i najviše  problema. Ne predaje se kaže,  jer zajedno sa suprugom ovaj posao radi sa ljubavlju. Zahvaljujući rasadnicima Bore Blesića iz Vilusa  mnoga domaćinstva širom naše zemlje ukrašena su raznovrsnim cvijećem.