„Da mi nije ovih konja, ne znam kako bismo preživjeli.Mučim i sebe i životinje, ali šta ću, život ne pita...“, kaže Milenko. Baraka, u koju su uselili, nakon što su izbjegli tokom rata, već je odavno neuslovna za život. Ljeti je lakše, jer je toplije, kažu Zubovići, ali kiša koja već danima pada donosi nevolje.Kisne i unutrašnjost ovog improvizovanog doma... Ovo dvoje ljudi imaju samo jedno drugo, komšija u blizini nema, sa drugim ljudima se sretnu jedino kad ih bolest natjera da, kako kažu, siđu kod doktora. Nerijetko svrate i oni koji pođu na Mrakovicu, pa ne znaju puta, pričaju ovo dvoje ljudi, napaćeni od teškog života i osamljeni u svojoj muci.