– Kada je odbio da progoni hrišćane, stavljen je u nemilost i mučenje od samoga cara Dioklecijana. Sve muke je stojički ponio jer mu je u tome pomogao i sam Bog. Na kraju njegovo velikomučeništvo dovodi do čuda. Sama carica Aleksandra vidjevši kako on ponosi te muke rekla je „I ja vjerujem u Boga koji Đorđu daje toliku snagu“. Tu snagu trebamo tražiti od Boga – rekao je Mirko Milisavić, arhijerejski namjesnik gradiški. Pravoslavci slave krsnu slavu Đurdjevdan a u vrijeme pred slavu običaj je da se donese slavsko žito u crkvu kako bi se osveštalo. U Gradišci pravoslavni  vjernici nastoje da sačuvaju tradicionane običaje koji su karaktesrični za ovu slavu. – To je nasljedstvo moga oca a nadam se i mojih sinova. Sreća i blagostanje svake porodice je osnova svake slave – rekao je Jovan Subašić. U svakom domu u kome se proslavlja Đurdjevdan  nalazi se ikona svetog Georgija koji ubija aždaju.  Razna su vjerovanja zbog čega upravo ova slika predstavlja Đurđevdan. – Ta adždaja predstavlja robovlasnički sistem na kome je počivalo rimsko carstvo kao i njihovu mnogobožačku vjeru, koja je imala izuzetno neprijateljski stav prema hrišćanstvu. Upravo to probadanje kopljem aždaje jeste propadanje mnogobožačke vjere – ističe gradiški namjesnik Milisavić. U narodu Đurđevdan se smatra za granicu između zime i ljeta, praznik koji se odnosi na zdravlje ukućana, udaju i ženidbu mladih, plodnost stoke i dobre usijeve. To je praznik koji se odnosi na narodne običaje, od kojih je glavni pletenje vijenaca od bilja, umivanje biljem i kupanje na rijeci. Kažu da je Đurđevdan praznik sa najviše običaja koji se razlikuju po sadržini od regiona do regiona.  Dan svetog pobjedonosca Georgija slavi veliki broj kuća, pa se ova slava nalazi na četvrtom mjestu po broju slavara, zajedno sa Jovanjdanom, Nikoljdanom i Arandjelovdanom, najčešćim slavama u našem narodu.