U poratnim godinama ovdje se naselilo stanovništvo, izbjeglo uglavnom sa područja Hrvatske, koje je svoju imovinu zamijenilo sa tadašnjim mještanima Novog Sela. Žive uglavnom od poljoprivrede, stočarstva i ratarstva, u uslovima kao i većina drugog stanovništva. „Za razliku od drugih sela, gdje je bijela kuga odavno uzela maha, u našem selu ima mnogo djece“, priča mještanin Mirko Ugrenović, nadajući se da zbog toga selo neće ostati pusto. Posebna živost osjeti se u vrijeme kad djeca idu u školu. Dok stariji osnovci čekaju autobus za Lamince, ili srednjoškolci za Gradišku, u središtu sela nastaje prava graja. U selu je i područna četverogodišnja škola u kojoj je, tvrde mještani, prvačića više nego u susjednom selu. Putna infrastruktura je razvijena, saobraćajna povezanost također. Zdravtsvenu zaštitu stanovništvo ostvaruje u susjednim Lamincima, udaljenim 5 km. Međutim, električna energija često zadaje glavobolje mještanima Novog Sela. „Usljed jačeg vjetra, nestaje nam struje, a onda i vode, jer se njome snabdijevamo putem hidrofora“, kaže Ugrenović. Mještani ne kriju zadovoljstvo što se ovdje još neke kuće renoviraju i useljavaju. Kad nas je više, kažu, više je i razloga da radimo i gradimo u našem selu...