VOLKSBANK

GRADISKA  INTERNET  SERVICE  PROVIDER - GrISP

 

home

novosti

usluge

web mail

vrijeme

lozinka

podrška

kontakt

:::::::::

 
HOME
GRADIŠKE VIJESTI
O GRADU
GRADIŠKA GUIDE
FORUM
ZANIMLJIVOSTI
 
LIČNE PREZ.
POSLOVNE PREZ.
VAŠA PREZENTACIJA
 
INFOCENTAR
WEB ADRESAR
OGLASI
FTP
LINKOVI
PRETRAŽIVANJE
 
GrISP
NOVOSTI
USLUGE
CABLE
WIRELESS
WEB MAIL
VRIJEME
LOZINKA
PODRŠKA
KONTAKT

   Svečanost upriličena povodom završetka takmičenja u Prvoj fudbalskoj ligi Republike Srpske, okupila je stotine funkcionera ovog sporta, sportista, bivših asova s ovog područja i SR Jugoslavije. Desetine stolova bez prazne stolice, gomile jela i pića, igra i pjesma koju je vodio Željko Samardžić trajali su do svanuća, 8.decembra. I ako se govorilo o fudbalu ovog BH entiteta i domaćinu fešte, »Kozari« iz Gradiške,

ŽENE SU GRLILE ŽELJKA A
 MUŠKARCI OPSJEDALI PIŽONA

više se mislio na Beograd i »Crvenu zvezdu«.U dvorani koju je teško obuhvatiti pogledom preovladavali su crveno-bijeli šalovi, nadmetalo se u broju navijača poznatog beogradskog kluba a u dvorani smo sreli i najvećeg zvjezdaša Peđu Stanišljevića, inače poznatog ugostitelja.

Milan Pilipović

Teško smo ga i smjestili u objektiv ali smo zato zabilježili njegov komentar:
-  Za »Kozaru« navijam bez dijele a za »Zvezdu« bez pardona. Jesam najteži, koliko  imam kilograma i nije važno ali neka se zna da sam najveći zvjezdaš preko Drine na zapadnu stranu, - rekao je Stanišljević i lagano se smjestio pored Zvijezdine zvijezde Vladimira Petrovića Pižona.S njim u društvu sjedili su i drugi asovi ovog kluba, Milan Jovin i Cvijetin Blagojević.

  -  E i ja ću da izvučem jednu srećku pa kako bude, - rekao je Pižon i izabrao plavu kovertu. Slijedili su ga Jovin i Blagojević.Kada su otvorili imali su što vidjeti, Jovin je apsolutno promašio i uzeo praznu kovertu,

 Blagojević je pronašao cedulju koju je glasno pročitao: -   
 
Jedno besplatno vađenje krvi u Domu zdravlja Gradiška?
 
 Na to su se svi glasno nasmijali dok je Pižonu djevojka  
 okićena crveno-bijelim šalom donijela nagradu,  
 »cedevitu« i dva pakovanja čaja od koprive. Tobmola je te  
 večeri umjesto fudbalske lopte bila mjerilo za sreću.  
 Većina nije dobila ništa ali to ih nije činilo razočaranim a  
 neki su uzimali kafu, narandže ,sokove, razne predmete  
 koji im i nisu od neke potrebe ali posluže za zabavu.Na  
 pozornici je muzika treštala bez prestanka a povremeno 
 je dolazilo do svojevrsne eksplozije ženskog oduševljenja

 Naime dok su se muškarci motali oko Pižona Petrovića njihove žene su zauzimale busiju  što bliže Željku Samardžiću.  -  Eh što pjeva a i dobro izgleda,

  idem sad da ga poljubim u oko, rekla je jedna gospodja u transu i nestala u masi u pravcu popularnog pjevača. Blicevi su sijevali a žene u talasima namicale se uz »asovog Hercegovca«.
  -  Slikaj bolan, ruka ti se pozlčatila, nije nam Željko ovako na dohvatu svaki dan. Aferim mu? – ustrvrdila je visoka crnka u znoju i zanosu. U gužvu zbog koje se pozornica prolamala umiješalo se inekoliko stranih vojnika, po oznakama na rukavima zaključili smo da se radi o britanskim pripadnicima 
SFOR-a. I oni su se uklopili u ritam. -   Znamo da vole fudbal ali da i ovako igraju uz našu muziku, to nisam znao. Jedino da ih naučimo Užičko kolo pa da ugodjaj bude potpun, - rekao je doktor Slavko Dunjić, funkcioner Fudbalskog saveza RS i poslanik u Narodnoj Skupštini RS zabacujući crveno-bijeli šal na ramena engleskih vojnika.

  Predsjednik Fudbalskog saveza RS Rodoljub Petković je mirno posmatrao aktere svečanosti gdje je ulaznica koštala tačno 50 maraka i lagano ispijao kiselu vodu »Knjaz Miloš«. Za stolom Zvijedinih zvjezdica sve je bilo mnogo bučnije. Najviše se 

 govorilo o muzici dok je fudbal malo ko pominjao. 
 -  Molim te, hoću da mi odpjevaš »Banjaluko i ta tvoja  
 
sela«, može i ona »U Šapcu
kraj Save« – objašnjavao   je Pižon Petrović pjevaču Milenku Pavloviću Mileru.  
 
Kasnije se opredijelio za treću pjesmu. Dede molim te  onu »Plači mala plači«, joj tu pjesmu volim, de mi  
 
samo tu zapjevaj, - ponavčljao je Petrović. NJegov bivši  saigrač Milan jovin koji je dugo pokušavao s nekim  
 
stupili u vezu
preko mobilnog zatvarajući drugo uvo,  
 
pridružio se muzičkim željama.

  - Ja volim onu, »Ti za ljubav nisi rođena« Marinka Rokvića, to je dosta, - skromno je rekao Jovin ispijajući čašu piva »Haineken«. Mnogo si nailazili i po pravilu uvis dizali novu i novu čašu.Pilo se i pjevalo u noći gdje su mreže i lopte mirovale na zidu a sve drugo je neumorno skakutalo u velikoj dvorani kluba »Go-go Maerstral« u gradu na Savi.


pocetak stranice                                                   index

Copyright (c) GRISP.NET Internet Services 2002.