MILOS VIDACKOVIC IZ BISTRICE POD PROSAROM PROSAO JE SVIJETA I VIJEKA. POZNAT JE KAO MAJSTOR KOJI SE NA DALEKO NE NALAZI, A NJEGOVE RUKOTVORINE STIGLE SU NA SVE KONTINENTE. MADA ZBOG TOGA NE IZLAZI IZ SUPE, NE ZALI STO SVOJ TRUD DAJE I ZA BADAVA, JER OVAJ STARI ZENSKOLJUBIMAC U NJIH UBACUJE I POSEBAN AMANET:

KO IZ OVOG POPIJE, S NJIM ZENA NE KALAISE KAKO HOCE

I  ovo mora imati sariku, jer je i cura bez sarike - nista. Okolo gladac, a u dusi prazno! Sarika ti je, brate moj mili, srce. A, to jedino mores provjerit kad s njom u krevet legnes. More ti ovo bit glupo, al poslusaj mene, nisam ti ja od juce, dobro znam sta su zene

U drvenoj supi rasuto iverje, kroz stare daske zvizdi hladan vjetar, a pec bubnjara se uzarila pa svebljesti. Uokolo naredane njegove rukotvorine - burad, buklije ili ploske, tambure...

 - Ja sam ti majstor kakog neces na daleko naci. Nije da se hvalim, vec istinu govorim. Sto ove oci vide, to ruke stvore. Takvom majstorluku i zanatu naucio me otac, pa i stariji preci. To je nama urodjeno. Ko neki zavjet ili kletva. Ko ptici da leti - prica Milos. Zauzeo mjesto pored peci, pa jos navukao gunj od ovcije koze. Dohvatio sjekiru i dlijeta. Tese, burgija, pa kvrcka.

 - Sad pravim prim, trebace za veselja. Kad se iz ove moje buklije malo popije, onda valja i u zice i instrumente malo udariti. Mani, brate, tugu i nevolju, kod mene mora uvijek biti pjesme i veselja. Kad toga nestane i ja cu nestati!

 - Ovaj moj Milos ti je nekad becar bio, nigdje ga nisam mogla pristici. Ni okom, ni skokom. Sad je ostario i opet se ne vidimo, jer u ovu supu se zavuce od ranog jutra, a dodje navece, kad davno padnem u san. Ko vampir tu gazi - oglasava se i Miloseva zena Nada.

 - Volio sam popiti, zabekrijati i kraj svoje kuce proci, ali sve to je proslo. Sad su druga vremena, teskam i izdubljujem suvo drvo, pa mislim sta sam sve prosao i gdje sam bio u mlade dane. Bilo brate, pa proslo. Valja dalje - sjetno priznaje Milos. NJegove rukotvorine - kaze - stigle su na sve strane svijeta. Ponajvise u Kanadu i Australiju. Gdje su svadbe, veselja i nasi obicaji, tu su i buklije.

 - Sve radim iz jednog komada, od sljivovine, od dudovog, kestenovog i bagremovog drveta, pa nacrtam nase manastire, crkve, srpske krstove i po neki stih ili poruku za srecu. Kad obruc zategnem, pa ispadne ljepota od Boga, za ponos i diku.

 Dolaze meni ljudi i porucuju, traze, neko i malo para ponudi, a mnogi odnesu i onako, za badava... Nije vazno, kad preselim gore, na Sujicko groblje, nek me bar po necem zapamte ljudi, zene ce me i bez toga pamtiti.

 - Sta rece, pa ziv ostade! - dodaje Nada, koja se opet primakla da cuje sta on zbori. 

A u kafani, volio sam ja nekad i popiti. Ali ima trideset godina kako to ne radim, ne pijem uopste. Platim pjevacicu da mi se popne na sto i pjeva. 

Sto se uvija, ona kucka stiklom, a narod gleda. Meni se sama kapa okrece na glavi, svaki mi damar igra, cini mi se da bih poletio. Oci mi kolik najvece jabuke. Zivot je to bio...

 - Ti si Milose, priznaj ljudima, prestao piti prije tacno pet godina. Kakvih trideset, jadan ne bio - podjseca ga supruga.

 - Ne znam kako ti racunas, ali je to meni ko pola vijeka. Tako mi nesto davno bilo. Ali ove buklije i ostala drvenarija me odvukli na druge staze. Znam ja i zidati kuce, praviti krovove, ali necu da se pentram nebu pod oblake. Sta cu ja gore, bolje je na zemlji! - kaze Milos i otvara ormare i ostave. Svud police ispunjene malim i velikim buradima, buklijama, svakojakim rukotvorinama:

 - Pogledajte ovaj tocak, nekad je to trebalo za zapazena kola, a sada ljudi to stavljaju na bunare. Svakom napravim, samo ja nemam. U mnogim orkestrima svira se mojim tamburama, samo sad ja rijetko zasviram, nemam vremena. Mnogo je svadbi sazvano i cura u bracnu postelju opremljeno veseleci se rakijom iz mojih buklija, jedino smo ova moja Nada i ja pili iz obicne flase. Nije imao ko da nam bukliju sagradi, a imali smo i precih stvari. Buklija, bure i tambura su dobri samo ako se prave od drveta koje ima sariku. To ti je srce. Onda je jako i postojano, ko cura. Sve ti je to isto. Ko iz ovih mojih rukotvorina popije, taj se nece predati da zene s njim kalajisu kako oce. Takav sam amanet kao graditelj u to ubacio!

pocetak stranice                                                   index