|
Na stolicu podbocenom okrajcima daske poredano
svakojako pice, kafa, meze... Septembarski dan blizi se kraju,
a sunce prilijeze uz strane. Na vjetru suska kukuruzovina, a
dole odzvanja sumski potok. Stari sumari, Nikola Culum i
Miodrag Sredojevic, probisvijeti i zavodnici, ozivljavaju
uspomene. Starih nestasluka su se gotovo i manuli. Zbog
godina. Mada Nikola, zapravo, i ne zna kada je tacno
rodjen:
- Prvo, bila je 1935. Poslije, pokojni otac Petar kaze:
- Nije, vec 33. ili 34. Kako? Lijepo, bio si vec veliki kada
je kralj poginuo u Marselju. Druge godine dodjem u zavicaj, u
Prekaju kod Kljuca, stari veli da sam rodjen 1930. ili 1931. -
Zar jos stariji? - pitam, a on ce samouvjereno: - Kad sam iso u
kraljevu vojsku, bio si vec djecacic.
Onda mu kazem: - Ako budem cesce dolazio, a ti pozivis,
bice Culum Nikole Petar, a ne obrnuto. Ispasce da sam ja tebi
otac. Srecom, stari je umro 1985., pa sam se zaustavio na
1931. Tako su mi zaveli i u Sumariji kada sam penzionisan,
mada sam nekoliko puta zbog toga mijenjao licne karte.
Ovdje, u Bukovicu - kaze - ljude mogu dovesti samo dva
motiva: Da sretnu vuka ili njega.
- Dodjem im ko neki aspirin. Gdje god se pojavim, kazu:
- Evo ga Culum! Onda je to veselje do zore!
- Culum je kao melem, kad se neko razboli ili, recemo,
rastuzi, ako ga zena vara ili ima drugi problem, onda mu ovdje
propisemo Nikolin recept. Casicu razgovora, pa
se sve muke zaborave - objasnjava Miodrag Sredojevic iz
Gornjih Podgradaca, takodje sumar i Nikolin ortak.
- Sve je to dobro, ali udari ga nesto u mozak pa obori
s nogu. Dovezose ga sumski radnici, pa meni zapade da ga
prebacim do Gradiske. Kod Vrbaske dodje pameti, pa ce u onom
bunilu: - E, moj pobratime, sunce ti obrijano, kud tebe
nadjose da me vozis?! Petoro si ove godine vozio, pa se niko
ziv ne vrati!
- Jeste, tako je bilo sunca mi zarkoga- potvrdjuje
Nikola.
- Nego, deder, potegni jednu, pa sta bude. E, tako,
zivjeli i na ovom i na onom svijetu! Je l tako Roso? Ajde i
ti, jabuko moja, samo da znas koliko sam te puta prevario,
vise nego sto ima bukava u sumi.
Rosa je Nikolina supruga. Tu zive od 1962. godine.
Djeca su u Banjaluci.
- Kaze on meni: - Idemo u svijet! Kad, ovdje najbliza
kuca 13 kilometara. Ali, meni se to dopalo, pravi raj, mislim
sad ce mi biti vjeran, nigdje tudjih zena, ni na vidiku!
- U Previji bila komsinica ko zvijezda. Uh! Oci joj sve
igraju, vidim koliko je sati, ali od Rose ne mogu mrdnuti,
prati me ko UDBA!
- Jeste, istina je to. Vidi ga kako priznaje, a sto
puta govorio da nije, djavo ga odnio?! - ne izdrzavsi,
dobacuje Rosa.
- Istina, nego sta! Onda smislim plan: Pojavile se
divlje svinje tamo kod Kljuca, te ja za pomoc angazujem muza
od one moje srece, one vragoluse. Pa se dogovorimo da on stoji
na glavnom putu, kud svinje idu, dam mu pusku, a ja cu da
nadgledam i nagonim ih s brda. Usput mu podvucem da se odatle
ne mice dok ga ne zovnem. Rosa zaspala, on stoji, a ja radim.
Onda, pred zoru, onoj njegovoj bilo zao. Kaze: - Ajde smijeni
ga, komarci ce mu doci glave!
- I doktori su doculi za njegove lopovluke. Zna to i
Miodrag - opet ce Rosa.
- Da, sunce ti tvoje. Prvo, Rosa i Miodrag me ostavise
na ulazu u bolnicu. Tu ima neko uzvisenje, ali kola nisu
zakocili, zbunili se kao da oni umiru. Skocih u tom bunilu,
kola vec hvataju zalet i povikah: - Roso, poleti, zapaoci,
pogiboh pred bolnicom! Znas, ona ne zna sta je kocnica vec
samo za paocenje zaprege. Utom, evo doktora Mirka Todorovica.
Kaze: - Je l' to Culum, tako vam Boga? Eh, ostavite vi njega,
on ce dugo i tesko umirati, nema mu spasa!
Koliko je samo janjaca i prasadi poklo pa pozdero,
koliko je tudjih zena zaveo pa im muzeve ojadio! Nista ne
pita, samo prica, onda uze gumeni cekic pa me raspali po
koljenima. Ja se javih: - Doktore, sigurno vam nisu rekli, ali
mene ne bole koljena vec glava!
- Ponesi de jos prepecenice - podsjeca Miodrag Rosu na
rakiju, a druga na dogodovstine:
- Sjedimo nas dvojica u kafani Zelen orah u Gradisci,
kad pricaju ljudi kako su neki naucnici covjeku presadili
krmece srce. I da je to moguce, radi isto ko ljudsko, valjda
su najslicnija. Svi konjakom glasne zice podmazali pa udarili
u raspravu. A moj pobratim se uspravi, ovako plecat, pa ce: -
Zamislite, presade meni to srce, lijepo se spremim, obucem
novo odijelo, pa krenem na zbor u Grbavce. Onda naidjem kraj
neke lokve pa me krmece srce povuce da se tu obrljam, da
legnem u blato. Kako bi to izgledalo?! Na to ti sva birtija
prokljuca!
- A, ima on neku tajnu vezu sa svinjama, i to onim
divljim, sto nam pojedose sav kukuruz, opirise njivicu ko
jazavac onog Kocica. Vepar gleda Nikolu u oci, nista se ne
boji, ali je on i tome nasao lijeka - objasnjava Rosa u zelji
da ne zaostaje za drustvom. Posebno u ispijanju ljutih
casica.
- Mislio pa smislio! Slusam ove nase politicare kako se
svadjaju, pa skontam da bi to bilo efikasno u borbi protiv
divljih svinja. Odnesem radio u sred njive, namjestim stanicu,
pojacam pa - ozezi. NJiva i suma zvone, a svinjama ni traga.
Primijetio sam da se najvise poplase kad pocnu oni mitinzi
pred izbore!
POLITIKOM PROTIV DIVLJIH SVINJA
Divlje svinje opirise kukuruz, ko Jazavac onog Kocica.
Ja mislio, pa smislio: Slusam ove nase politicare kako se
svadjaju, pa odnesem radio u sred njive, namjestim stanicu, pa
- ozezi! NJiva i suma zvone, a svinjama ni traga. Primijetio
sam da se najvise poplase kad pocnu oni mitinzi pred
izbore.
pocetak stranice index
|
