KAKO JE NOVICA BRANKOVIĆ, MLADI POLICAJAC IZ GRADIŠKE, DOŽIVIO MIROVNU MISIJU U ISTOČNOM TIMORU UPOREDO NOSEĆI ZNAK UN-a I DVOGLAVOG ORLA

TAMAN POMISLIH DA SAM NA KRAJ SVIJETA KAD MI TROJICA POVIKAŠE, ĐE SI ZEMLJAČE

Kada je Novica Branković, mladi policajac iz Gradiške zajedno s još trojicom kolega iz Republike Srpske, Dobojlijom Goranom Đurkovićem, Banjalučaninom Zoranom Ćetkovićem i Sarajlijom Draženkom Đerićem stigao u Istočni Timor, u mirovnoj misiji 

Milan Pilipović

UN-a, nakon prvog predavanja o zemlji do koje su putovali pet dana, prišao mu je jedan funkcioner svjetske organizacije i upitao:
 - Da li ste Vi iz Gradiške?
 - Mom iznenadjenju nije bilo kraja, - priča Novica koji je nakon sedam mjeseci došao kući na desetak dana odmora. Prelistavajući albume i fotografije, priča:
 - Nakon pitanja saznao sam da je čovjek koji me prepoznao s Tajlanda. Bio je u misiji UN-a u BiH, bio je pripadnik policije koja je imala kancelariju u Stanici gdje radim pa smo se valjda često sretali i saradjivali. Eto, shvatio sam da je svijet ipak mali, - kaže Novica Branković.

Iz zemlje Bosne gdje su do skora zaraćene strane mirili inostrani vojnici i policajci, sada njih četvorica zajedno s još šerstoricom kolega iz Federacije BiH pokušavaju pomoći siromašnoj zemlji za koju većina ovdje nikada nije čula.
   - Nas desetorica, Srbi, Bošnjaci i Hrvati odlično smo saradjivali. Osim posla i zadataka najčešće smo razgovarali o plati, zaradama. Tek tada shvatili smo koliko vrijedi onih 300 maraka ovdje u odnosu na mnogo više koliko se može zaraditi u svijetu, - priča naš sagovornik. O Istočnom Timoru koji je 500 godina bio pod vlašću Portugalije a 25 pod dominacijom Indonezije na putu ka nezavisnosti prolazi kroz siromaštvo i bijedu. Zajedno s kolegama iz Kanade, Brazila, Čilea, Kenije, Švedske, Norveške i drugih zemalja, ovaj Gradiščanin iznosi sliku Timora:
   - To je zemlja siromašnih ljudi koji žive od riže i kafe. Nemaju industrije sem jedne veće krojačnice. Poslovi od kojih žive su naporni. Hljeb košta od dvije do četiri marke a krompir do tri i po marke, preračunato u naš novac mada su cijene u američkim dolarima.Kada osjete da je kupac stranac onda naglo mijenjaju cijene na više. 

  Prodavnice su odlično snabdjevene ali Timorci nemaju novca da mnogo kupuju. Najčešće jedu meso koje sami proizvode ali mi ih nismo slijedili u tome jer je higijena loša a u zemlji ne postoji niti jedan veterinar da bi to pregledao, - prenosi nam Branković sliku zemlje u kojoj će boraviti još nekoliko mjeseci. Mirovnjaci najveću borbu vode     

  Tako se Goran Šušnja, Hrvat iz Busovače zaljubio u ndku Timorčanku iz Distrikta Okuzi pa se njome i oženio. NJegov kolega Mate Slipac, dok sam ih slikao, pokazao je tri prsta, onako po srpski. Svi smo se nasmijali i nazdravili imk za sreću i sretan put, - kažr naš sagovornik koji nije podlegao izazovu ženskog srca poput njegovog kolege.

Koliko stanovnici Istočnog Timora znaju o BiH, pokušavao je doznjati tokom misije. Mnogi misle da ovdje još traje rat.

 Prepoznali me po dvoglavom orlu na jednom ramenu kojeg nosim u toj misiji. sam sam i zastavu sašio od platna pa okačio na kuću  kojoj živim, neka se zna, - priča Novica Branković koji za ovih desetak dana nije uspio obići niti sve prijatelje jer će uskoro ponovo na dalek put.

pocetak stranice                                                   index