Gradiska.com & Grisp.net HomePage

U gradiškoj Bolnici u Republici Srpskoj uspješno se oporavlja Sandi BAŠIĆ, dvadesettrogodišnji lovac kojeg je iz puške ranio, niko drugi do njegov
pas ljubimac Ripsi.

PASIJA ŠAPA NA OKIDAČU

Bašić je zadobio tešku povredu u predjelu stopala i podkoljenice gdje mu je više kosti polomljeno pa je podvrgnut hirurškoj intervenciji.

Milan Pilipović

U sobi broj jedanaest na Odjelu hirurgije ljekari i drugo osoblje preduzeli su maksimalne mjere liječenja a ovaj pacijent osim pažnje zasut je i znatiželjom osoblja i ostalih pacijenata. Direktor Bolnice doktor Vlado Marjanović te hirurzi Zoran Azarić i Petar Danilović ističu da je ovo prava rijetkost u njihovoj praksi.
- Kada je pacijent dovezen i nakon operacije ispričao šta se zapravo dogodilo, pod kakvim okolnostima je ranjen, nastupilo je čuđenje svih,

nismo mogli vjerovati u mogućnost da pas iz puške može čovjeku nanijeti tako tešku povredu. Više puta smo pitali pacijenta za cijeli slučaj jer smo mislili da sanja, - ističu na Odjelu hirurgije.
Dok smo velikim i svijetlim bolničkim hodnicima pokušavali pronaći Bašića on nam je kroz staklo mahnuo rukom predpostavljajući da upravo njega tražimo. U sobi pored njega bio je i bolničar Milorad Đukić. Uz osmjeh ali i vidnjiv bol koji se odslikavao na njegovom licu, Bašić je počeo priču:
- Stanujem u Savskoj ulici broj 49a u Gradišci, zaposlen sam u preduzeću »Agrotrejd« na poslovima vozača. Volim prirodu i lov, divljač i životinje, kod kuće imam tri rasna psa koji su ljubimci cijele ulice. Želja mi je oduvijek bila da postanem lovac i ta želja mi se ostvarila prije godinu dana. tim izlascima u lov se odmorim od svakodnevnog posla. Tako sam i poslednje nedjelje u novembru vodeći dva psa krenuo u lov, bio sam u selu Greda nekoliko kilometara nizvodno od grada. Poveo sam dva psa koje redovno koristim u lovu.Bilo nas je pet lovaca u grupi i svako je zauzeo neki reon za sebe pa tako i ja. Već nakon doručka moji psi su pokrenzuli zeca iz nekog šumarka i na čistini mi nije bilo teško da ga pogodim, - sandi vraća film lovačkog dogadjaja o kojem svi s nevjericom pričaju u ovom kraju.NJegovu priču s ćudjenjem slušaju i trojica drugih pacijenata u sobi.
- Žuri mi se, moram obići i druge sobe ali baš hoću da čujem šta čovjek govori. Deder ti nastavi brate mili, - kaže Đukić navlačeći bijel čaršaf na ranjenu nogu.
- Kuja je otišla po lovinu ali se umiješao i mužjak, drugi moj pas ljubomoran na njen plijen. Počeli su se otimati o zeca tako da sam morao riješiti problem. Polegao sam pušku na travu, stavio je na zemlju i požurio da riješim problem. Psa Ripsija sam otjerao i od kuje preuzeo zeca. Tek što sam ga podigao uvis, okrenuo malo da pogledam ulov, odjeknuo je pucanj i ja sam istog trena osjetio jak bol u nozi. Ništa mi nije bilo jasno, nikog nije bilo pored mene ali sam u padu, to su djelići sekunde vidio kako se moja puška dim a pas skakuće oko nje.
Pomislio sam u prvi mah da je pucao neko od kolega ali sam odmah shvatio da se to nije dogodilo, samo sam povikao, aaaajj, neko me pogodi, ranjen sam i pao na zemlju. Pas je nastavio da leta, trčkara i oko mene a meni su se tek tada posložile slike u glavi, pušku sam ostavio otkočenu u kojoj je bio metak, pas kojeg sam otjerao zapeo je za obarač i puška je opalila. U to sam se kasnije i uvjerio. Puška je bokerica a u njoj municija šestica, pucanj je bio s udaljenosti od metar-dva…- objašnjava sandi Bašić.
Na njegov poziv prvi u pomoć došao je Mladjo Klincov, takođe lovac jer je bilo potrebno hitno ukazati pomoć.

- Došao je još jedan Gvozden, ime sam mu zaboravio i njih je uhvatila panika zbog moje povrede.Mislili su kako da mi ukažu pomoć, trebalo je hitno stići ljekaru. Zamotali su mi nogu a onda je pristiglo još nekoliko lovaca pa kad su se pribrali počeli su me ispitivati. Shvatili su brzo da je pas Ripsi taj koji je pucao ali on nije krivac, to sam ja jer sam pušku neoprezno odložio na travu, pas je zakačio obarač i nesreća se dogodila.
Onda su se oni počeli smijati vozeći me ka bolnici. Jednostavno, dogadjaj je prevazišao sve lovačke priče jer ono što se meni dogodilo je zaista nevjerovatno, - analizira Sandi Bašić svoj dogadjaj iz lova. Kaže da liječenje napreduje i nada se da će kući za nekoliko dana. Noga je u gipsu i biće neophodno dugotrajno liječenje a kasnije i rehabilitacija. Da li će ponovo u lovi kakve će mjere preduzeti protiv vlastitog psa: - Neću mu ništa loše uraditi, nije on krivac nego ja.

Naprotiv, jedva čekam da se vidimo jer sam se svog psa mnogo poželio, - jasan je Sandi. U Savskoj ulici u Gradišci pronalazimo   kuću   broj 49a i njegovog oca Hilmiju Bašića. Vidno je zabrinut za sina a cijela porodica i prijatelji potreseni nevjerovatnim   dogadjajem.
- Zovu ljudi sa svih strana svijeta, imam kćerku i zeta u Danskoj, oni su šokirani, supuga koja je trenutno otišla u posjetu i ja stalno plačemo,   niti    jedemo niti spavamo. Samo da Sandi ozdravi i dođe kući, - kaže Hilmija.
     Molimo ga da nam pokaže psa Ripsija na šta on rado pristaje. Idemo iza kuće gdje nas dočekuju tri rasna psa, penju se uz ogradu, laju. Jednom od njih prilazi Hilmija i objašnjava:

- Ovaj je pucao, to je Ripsi, sandi stalno pita i za njega. Šta da radimo, to je zaista nečuven slučaj, trenutak nepažnje. Kada smo čuli šta se dogodilo, zemlja se oko nas okrenula, nismo mogli vjerovati da je i to moguće. Ali život svašta može režirati, - kaže Hilmija.

pocetak stranice index