|
 Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, u
dvoristu Dragana Sinika u Gradisci, vidio je bicikl - prvi put
u zivotu! Onda mu je palo na pamet da i on napravi to cudo na
tockovima.
- Napravim tockove od drveta i okujem limenom trakom.
Prenos snage s jednog drvenog valjka u sredini do pogonskog
tocka ostvario sam pomocu remena. Sve ostalo sam nekako
uklopio pa je islo. Narod se cudio sta ja to radim! Zarko
Subotic ziivi sam. Supruga mu je poodavno umrla, a djeca se
rasula po bijelom svijetu. On razlozio vatru na zimskom danu,
primakao svakojake alatljike pa struze, tese,
mjerka okom i pedljem... Radostan je zbog nase posjete: -
Dobro je, neka ste dosli da vidite sta Zarko radi. Valjda cete
me pravilno razumjeti. Ovi moji u selu samo izokrecu na segu.
Ima i ozbiljnih ljudi, necu dusu da grijesim, ali ima vise
onih drugih. I moj drveni bicikl su uzeli na zajam. Kao, da
malo vide pa nisu nikad vratili. A bio je to pravi ljepotan,
samo je imao jednu manu, nije mogao uz brdo.
Remen pocne oklizavati o sajru i nece dalje. Uz brdo on
meni na ledjima, a niz brdo ja na njemu, je l posteno brate
rodjeni. Ima i bicikl dusu.
- Otvorider Zarko taj kredenac da covjek vidi puske i
pistolje. Sto o tom ne kazujes! - podsjeca ga njegov komsija
Spasoje Tomic.
I to je od drveta - kaze Zarko. Izuzetak su cijevi i
udarne igle.
- Mozda to ne lici na pusku ili pistolj. Ko ne vjeruje,
neka samo stane ispred mene. Kuda to nanese, tud vise trava ne
raste. Moje puske trose municiju od lovacke, a pistolji od one
tandzare. Ubija, brate, gdje god uperim! Najcesce zrtve su
ptice, koje tamane kokosja jaja i pilice.
U Cimirotima Zarka svi zovu kumom, a on kaze da mu je
najpodesnije ime Ramo.
- Svakog drzim za kuma, pa tako i oni meni uzvracaju.
Ramo sam zato sto ramljem na jednu nogu, koristim staku,
operisao neku upalu dolje, da izvines, pa mi se noga ukocila i
stoji ko kolac. Da mi se tako ukocilo sta drugo, da prostis,
bilo bi bolje, kume moj! - prebacuje Zarko i razgovor na
saljivu stranu.
- Deder ti, Kume, ispricaj covjeku ono o zenama! - opet
ce Spasoje.
- Dolazila jedna debela. Bila dobra ko ikona Svetog
Marka, ali debela. Sav mi krevet rasturila, a ja joj ni prisao
nisam. Sta cu, razveo se, a onda nadjem jednu mrsavu i mogu ti
reci da je bolja, ko ziva vatra. Dere ko ovaj samokres ali,
sama otisla, napustila me... - rado Zarko prikazuje svoje
ljubavne jade.
U svemu nikom, kaze, nije ostao duzan, ali njemu jesu
mnogi. Zbog toga je ustanovio i bijelu knjigu punu razlicitih
poruka i obavjestenja:
- Narod je jaka kobila, kazu u ovom selu. Tako, brate,
i jeste. Svi svasta traze, a ne vracaju. Samo, kao, zaborave.
Ali, i tome sam nasao lijeka. Ko je sta odnio, a nije vratio,
lijepo ga okacim na drvo. Napisem vijest o steti i nepostenju
na sva vidna mjesta u selu, pa nek narod cita. To su moje
novine i oglasi, a njihova sramota. I uspijevam. Cim nekog
nakacim na oglas, odmah ga eto, pa se izvinjava.
Listamo nove i stare Zarkove novosti. Precrtane su
nevazece, a onih drugih ima vise.
- Ovako sam oglas dao: Lazo LJoljic ocero mlin cekicar,
ispravan na gumenim tockovima, ruda stabilna, ima dva sita,
gusto i srednje, datum 18.3.2000. nije vratio. Tomo Sinik
pravio bazen za ribu, preoro medju, bio na plakatu, poslije
sve popravio. Kojo Subotic posudio dvije kante benzina po pet
litara, jednu sam dao da ne vrati, drugu nije vratio, 16. juni
2000. Miljka odnijela dvije kutije duvana, pito da preklopimo
za dva sata ljubavi, odbila i jedno i drugo, 23. septembar
2000... i sada mi duzna.
To su ti vijesti iz Londona, tako ovi seljaci govore,
ali efikasno. Ko dospije u vijesti, brzo mi dug vraca. Davo
bih ja njih i u novine ali je to skupo. Vazno je da svi znaju
o kome se radi, pa nek se banda bar malo postidi!
pocetak stranice index
|
