|
Jedini sam seljak iz svoga kraja koji je na traktoru
dogurao do Centralnog komiteta Saveza komunista BiH?! Nekad je
to bilo nesto, danas - kako se uzme... Kazu mi: - Zato je drzava i
propala jer su joj se seljaci natovarili na grbacu, docim ja
mislim da nije tako - prica danas Stojan Vukovic iz Laminaca
kod Gradiske, nekadasnji najbolji Titov orac i rezimira radno
i politicko iskustvo.
- Jedino nas njive nisu izdale. One svake godine
izdasno radjaju. Sve ostalo je prolazno. Drago je meni i zbog
Lisice, Milovanovica, Gvozdena. Medjutim, ipak je brazda moj
zivot i moja sudbina. NJoj se najvise radujem - pojasnjava
Stojan svoju zivotnu filozofiju.
U prethodnoj drzavi od Triglava do DJevdjelije bio je
poznat upravo po oranju. Na takmicenjima oraca traktorista
Titova brazda, koje se svake godine odrzavalo uz veliku
medijsku promociju, ovaj seljak je sedam puta dobijao medalje,
mnogo puta diplome, a novine su neobrojeno pisale o njegovom
umijecu.
- Cesto sam na takmicenju, kad ubrazdim, izlazio iz
traktora i isao pored, a on sam programiran mojom rukom i
iskustovm, slaze brazdu ko knjigu. Niko nije mogao da se
nacudi kako to postizem. To je veliki rad i trud, ljubav prema
njivi i poljoprivredi. Nizali su se tako gradovi gdje je
Stojan Vukovic uvijek bio u vrhu. Takmicenja u Modrici,
Velikoj Kladusi, Novoj Topoli, Tuzli, Novom Sadu.
- Bilo je to srecno vrijeme. Traktor i plugovi su se
mjesecima podesavali, sanjao sam takmicenje.
Stojan podsjeca na brojna poznanstva koja je tako
stekao.
- Volio bih da se to opet vrati. Recimo, zasto ne bismo
mogli organizovati takmicenje medju entitetima. Jedino ne znam
kako bi se to zvalo, cija bi brazda bila. Kojeg od politicara?
Mozda Saroviceva, Dodikova, Ivaniceva ili, da oprostite,
Visokog predstavnika. Ja bih najradije opet da bude Titova.
Ovako, dok bih ja ubrazdio i stigao na drugi kraj njive, doslo
bi do promjene, pa ti znaj sta valja ciniti - malo saljivo,
vise ozbiljno, objasnjava.
Jedna oveca soba podsjeca na takmicenja i politicki
rad. Zidovi prekriveni diplomama, okacene medalje,
zlatnici...
- Kad je poceo rat, sve je to baceno pod noge. Neko je
u selu psovao Broza, a moj unuk dohvatio djedove medalje pa po
dvoristu i prasini vuce za sobom. Sta dijete zna ko je bio
Tito? Najveci dio sam pronasao, te vratio na svoje mjesto. Zao
mi je samo sto Tita nisam uzivo vidio...
Jesenji dan izmamio sunceve zrake. Poslije maglovitog
jutra prigrijalo, mi pod vinovom lozom prelistavamo inserte iz
novina, a domacin prica:
- Takmicenja oraca traktorista i moji uspjesi pomogli
su da stignem i do Centralnog komiteta. Jeste da sam i ranije,
kao omladinac, bio aktivan u politici. Znao sam da politika
nije za seljaka, da on treba da ore, sije, zanje i gotovo.
Medjutim, ako se ne ukljucimo, niko nas ne ferma, ne pomaze,
niti obilazi, vec samo kad treba porez i glas na izborima.
Onda se obecava, a poslije kako bude.
Mene su u Gradisci predlozili, tamo u Komitetu, i 1988.
izabran sam u CK SK BiH. Rukovodili su Nijaz Durakovic i nas
zemljak Nikola Kragulj. Uvijek sam po broju glasova bio u
sredini. Evo dokumenta, da se uvjerite, ne lazem... I sad, kad
sam tamo dosao, odmah mi je bilo jasno da se ta kuca rusi, sve
neki krugovi i kruzoci, svako svoju politiku vodi. Srbi tamo,
muslimani ovamo, Hrvati na trecoj strani i tako.
Jeste da smo svi bili komunisti, kao na primjer,
recemo, bili svi clanovi partije. Ja sam seljak, ali nisam lud
da ne vidim kako taj lonac puca, samo niko ne zna kako ce se i
na koliko dijelova raspati - kaze Vukovic.
On je tako, gazeci pred brazdom, usao i u neke tajne
visoke politike. Odlazeci u Sarajevo, na sjednice, njegov
vidik se prosirivao:
- Sto je pametnija i ucevnija glava medju njima, mislim
da se plice razmisljalo. Svi su tako mudrovali, a niko nije
shvatao sta nam se sprema. Oni su tamo rezali jedni na druge,
ko laminacki psi, svi su se svojim buducim hordama dokazivali,
a narodu kako bude. Eto sta se dogodilo. Vidio sam da se ona
fina Titova brazda raspada i raznosi. Ali, sta se moglo, islo
je sve dalje i gore pa sam se i ja, prije pusaka i ratnih
talambasa, vratio kuci. Shvatio sam da Nijaz Durakovic ne moze
razumjeti seljacku potrebu. Znas, nesto cu ti reci, ovi gore
su najveci seljaci, jer kopaju najvece rupe u koje smo svi
poceli davno propadati i upadati - samouvjeren je, ali pomalo
i tajanstven, Vukovic.
Ni sada nije izvan politike, ako stigne da na vrijeme i
uzorno obradi njive. Istina, to bas i nece otvoreno priznati,
ali kaze da ne krije simpatije prema Gordani Vidovic.
- Navijam samo za zene u politici, one su mi
slabost?!
- A zasto se, onda, niste opredijelili za Biljanu
Plavsic?- NJih dvije su najpoznatije?
- Nisam ni protiv gospodje Plavsic, ali opredijelio sam
se za mladju?! - ne da se zbuniti Stojan Vukovic.
pocetak stranice index
|
