VOLKSBANK

GRADISKA  INTERNET  SERVICE  PROVIDER - GrISP

 

home

novosti

usluge

web mail

vrijeme

lozinka

podrška

kontakt

:::::::::

 
HOME
GRADIŠKE VIJESTI
O GRADU
GRADIŠKA GUIDE
FORUM
ZANIMLJIVOSTI
 
LIČNE PREZ.
POSLOVNE PREZ.
VAŠA PREZENTACIJA
 
INFOCENTAR
WEB ADRESAR
OGLASI
FTP
LINKOVI
PRETRAŽIVANJE
 
GrISP
NOVOSTI
USLUGE
CABLE
WIRELESS
WEB MAIL
VRIJEME
LOZINKA
PODRŠKA
KONTAKT

KAKO JE JATO LABUDOVA IZ POLJSKE UMJESTO U TOPLE KRAJEVE DOLETJELO NA SAVU KOD GRADIŠKE

ČASTIM IH TORTOM OD SVETOG JOVANA

-    I za labudove,kao i za mene, rijeka Sava je more. NJima su se nešto pobrkale strane svijeta, valjda od nas misle da su Afrikanci a mene je država upropastila. Plata mi je tako dobra da osim Save ne mogu otići nigdje, ovdje je za mene južni pol a o morskoj obali nisam sposoban ni da mislim? – priča Dragoljub Trifunović, izbjeglica iz Sarajeva oslonjen jednom nogom o betonski zid na savskoj obali.

Milan Pilipović

  Dolje u nizini promiču kolone ljudi naoružanih kesama. Pod nogama im škripi snijeg, jedni padaju pa se uz psovke pridižu i guraju dalje. Najviše je djece i penzionera, svi su opterećeni masovnim izlivom ljubavi i pažnje prema nepoznatim pticama.
-     Ovaj hljeb sam ponio ženi Radi, jedan sam već dao labudovima pa sam morao ponovo do prodavnice. Imaju svega da biraju koliko hoće, pogledajte onog starog zvrndova, onog sijede glave, dohvatio cijelu tortu od Svetog Jovana pa odnese pticama, - objašnjava Dragoljub Anki Radivojac. I ona je nešto

tutnula u džep pa s unukom  Saškom evo je na Savi.-     Ja bih rado dolje ali ne smijem, klizavo je a nešto nisdam dobro. Otišla je unuka a ja odavde posmatram. Pogledajte ljepote, toliko labudova nikada ovdje nije bilo. Dolazim na dan i po dva puta. Moj sin Slavko kaže, kuda ćeš stara, ostani kod kuće ali ja moram malo da izvirim, - pravda se Anka. Jato labudova se gosti na obali, nekoliko ih je na kopnu, kljucaju hranu iz ruku, prilaze ljudima. Uokolo škljocaju foto aparati, zuje kamere. svi bi da zabilježe ove slike.
-     Mali, hajde slikaj i to sa svih strana, uhvati mene pored labuda, života ti. Hoću da  nas uokvirim pa ponesem u Austriju, - komanduje jedan od prisutnih, onda popravlja
šešir, malo zalizuje kosu i zauzima pozu. Vidi se, od svega na svijetu volio bi bar na trenutak da podsjeća na labuda. Đorđo RACA je medju prvim otkrio prisustvo jata rijetkih ptica za ove krajeve. On je i lovac pa ga je očito instikt tjerao da dođe. Mrvi kukuruz i priča:
-     Primijetio sam ih u vrijeme novogodišnjih praznika. U jatu su 23 labuda, eno jedan oko noge ima prsten. Tačno se može pročitati, piše Poljska, ima i broj. E sad, kakosu oni ovdje pronašli 

utočište, to je teško objasniti, nikad na Savi nisu viđeni labudovi. Klima se promijenila, šta li je?
-     Možda će opet rat, jadna li sam i žalosna. Ptice to predosjete samo ne znaju govoriti, znam ja četrdeset i prve koliko je samo bilo gavranova, kad ono udari Švabo na Kozaru, - zabrinuto će neka baba dodajući unuku hljeb za labudove. Medju grupom brzo se pronadjoše istomišljenici:
-     I pred ovaj rat su čavke i sove naselile centar grada, niko ih ni puškama nije mogao
 istrijebiti. Nije dugo prošlo kad udari hrvatska vojska, - tumači druga. Dok slušamo svakojake proroke koji sudbinu naroda prepoznaju u ćudima prirode, evo ti još jednog tumača:
-     Doveo sam unuka da ih vidi, svi pričaju o labudovima pa velim, da ih i nas dvojica
 vidimo i pomilujemo im perje. Znam, zadržavali su se oni ponekad i na Uni u Bihaću, kad plove nizvodno onda će biti lijepog vremena a kada idu uzvodno onda se nadajte kiši, snijegu a Boga mi i ledu. Lbud ti je ko sat, sve on zna, samo ne umije reći, - priča Branko ZORIĆ, izbjeglica iz Bihaća.

Labudovi se samo šepure, protežu vratove i goste svakojakim đakonijama.
-     Prijedju oni i na hrvatsku stranu Save, tamo isto nešto ubace u kljun ali se brzo vraćaju ovamo. Znaju oni da su kod nas slave i praznici sve dan do dana, Nova godina, 
Božić, Sveti Stefan, druga Nova godina, Sveti Jovan, Dan Republike, samo se pije i jede. Da znaju govoriti imali bi šta reći kad se vrate tamo u Poljsku, - raportira Ilija Selak koji ovdje predvodi četu djece sa Senjaka.
Dan umiče, ljudi dolaze, istresaju hranu, zagledaju labudove, neki im po nešto šapuću od minja ko nekom najrođenijem a Đorđo Raca zaključuje:  

-     Labudovi su se suviše približili ljudima, nije imto dobro. Ima nas svakojakih, neki
bi i pušku

potegli. Ali, nešto ću reći, svako ko bi ubio ovu pticu zreo je za Haški sud, to je čisti ratni zločin. Eto, tako je,ja bih mu isto presudio, - kaže Raca. Za sada, možda zbog njegovog prekola ili ko zna čega drugog, niko se na to nije usudio.


pocetak stranice                                                   index

Copyright (c) GRISP.NET Internet Services 2002.