GRADISKA  INTERNET  SERVICE  PROVIDER - GrISP

home

novosti

usluge

web mail

vrijeme

lozinka

podrška

kontakt

:::::::::

MILE CVIJIC (72) NAJPOZNATIJI JE ZITELJ POTKOZARSKOG SELA GRBAVCI KAO VLASNIK GUSKA KOJI UVELIKO TROSI PETU DECENIJU ZIVOTA. TOLIKE GODINE DRUGOVANJA SU IH ZBLIZILE PA SU SE  UPOZNALI U DUSU, NAROCITO MILE GUSKOVU. POSTO JE OSTAO UDOVAC, PUN JE RAZUMIJEVANJA ZA NJEGOV ZIVOT U STARACKOM DOMU, A DUGOVJECNOST MU I NE OBJASNJAVA SVOJSTVENIM VEGETARIJANSTVOM JER MU ZNA I POROKE: VOLI DA CUGNE, A GADNE JE NARAVI U RAKIJI, KAZE MILE, NEMALO PONOSAN NA MUSKOST PERNATOG BEKRIJE I U POZNIM GODINAMA

I U PEDESETOJ MOJ GUSAK GAZI SVE STO STIGNE

Ako se preseli na onaj svijet, kaze Mile, lijepo cu ga opremiti i sahraniti. Kao prijatelja. Ako, opet, odapnem prije ja, neka ga prikolju pa ucvijeljenom narodu supu naprave. A, sigurno znam - niti ce se naroniti suza, niti supe najesti. Oni sa protezama neka ne sjedaju: Sve je, i kod mene i kod njega zilavo, da zilavije ne moze biti

Sretosmo se u sumarku, pored kuce. Priprema jos malo drva za zimu. 

- Nego, ajmo mi u avliju da malo predahnemo. Bice posla, samo nas nece biti, jel tako? Sada cete vi vidjeti mog ljepotana, samo mi pomozite da ga uhvatim. Izdale me noge, a on jos ko mladic. Gazi po njivi sve sto stigne: Kokosi, patke, svu pernatu zivinu. Moj gusak je, zalosti moja, prije cetiri-pet godina ostao udovac pa mu nije lako. Treba ga razumjeti - prica Mile.

 Cijela bratija, sastavljena od komsija, rodjaka i nas dvojice, udruzenih u zelji da slavom ovjencamo guska, postavismo zasjedu. 

 Iz drvenog skrovista, nepovjerljivo i oprezno izadje bijeli gusak, pokusa manevarski, iza svinjca, da nadmudri zasjedu, ali Mile bi najspretniji. Valjda mu poznaje svaki potez. 

- Joj, djede, sta ja znam o cemu ti govoris?! - oglasi se Milica, Milina kcerka i uciteljica u Gradisci i zamace negdje iza kuce. 

- Ma, ono sto ne jede meso, vec samo zivi od travuljine i biljaka. Dobro, znate na sta mislim, sjeticu se. Kad malo rakije potegnem i svog guska ponudim, on zagnjuri u casu pa zaklepece krilima i kljunom, a ono sve prsti i leti... Kad  popijem, onda pjevam, a ovaj gusak, kad sljivke dokaci, odmah stipa. Uhvati za kozu, pa sve poplavi. Sta se moze, takve je naravi... - objasnjava Mile, stezuci pod rukom svog ljubimca. Najveci problem mu je desno oko, na koje je izgubio vid, pa sad stalno zanosi u stranu. 

- To je mrena, navuklo mu se. Znam, pito sam doktora. Iso ja u Gradisku na pregled, nesto mi se muti vid. Velim, hajde da se o istom trosku posavjetujem i za guska. Kaze doktor, to je mrena, staracka bolest! Sad, ja bih to operiso njemu, ako bi neki strucnjak bio blizu i da nije mnogo skupo?! - jadikuje Mile. Na ovo posljednje, ote mu se sirok osmijeh, oci naglo razvedrise, te nekoliko trenutaka ostade tako zaledjen. Onda popravi sesir, malo se pocesa po glavi, pa nastavi: - Nas dvojica, moj bezimeni gusak i ja, najpopularniji smo u Grbavcima. 

Istina, ponekad ga uhvati nervoza zbog samoce, ali, opet, nekako gura... Znate, nije lako biti udovac, nezenja, pa jos u Starackom domu, kakva je sudbina mog guska. 

Mile Cvijic ima i mastovite planove. Vezuje ih za jubileje i racune:

 - Meni su sada 72 godine, a gusku cetrdeset i sesta. Ukoliko dozivi pedesetu, spremacemo veliku proslavu, pozvacemo mnoge na cast i veselje, a i vas kao kumove nase popularnosti. Gusan i ja, to ti je, brate rodjeni, nekako isto, jel tako. Jedan bez drugoga smo niko i nista, apsolutno nepoznati i nezanimljivi. E sad, ako gusan preseli na onaj svijet, lijepo cu ga opremiti i sahraniti kao prijatelja. Ukoliko se meni nesto zapetlja u zivotu, mada u to ne vjerujem ali razmatram sve varijante, pa recemo odapnem, onda neka ovog guska prikolju, pa od njega supu ucvijeljenom narodu naprave. Ono sto sigurno znam - niti ce se naroniti suza, a ni supe najesti. Oni s protezama nek ne sjedaju. Sve je, i u mene i u njega, brate moj, zilavo  da zilavije biti ne mere.