|
|
|
STIPO
MARINOVIC, KOCIJA IZ GRADIKE STIE NA VESELJA,
SVADBE, SAHRANE,
KIRIJANJA, RADNE AKCIJE I KONJSKE UTRKE
|
|
CIJELI
SVIJET U JEDNOM FIJAKERU
|
|
-
Duleee,
ooooo Duule, odi ovamo, vrag ti gace odnio, to se sakriva?
Ma Dule, dodi
ovamo, na kola, - uzvikuje Stipo Marinovic traeci uokolo svog
ortaka. U urbi nam i ne rece kako se preziva, valjda to i
nije toliko vano. ali, Dule nigdje, doci ce on,- kae
Stipo. - Vidio je Vas pa nece u novine, znam mu duu i cud lopovsku.Vi se malo
|
|
Milan Pilipović |
|
sklonite,
kao da odlazite pa da vidite kako će Dule skočiti na kola, ko lovački
pas, - razvlači Stipo mrežu u koju dule treba da upadne. Kako je
zamislio, tako je i bilo.
-
Ma nisam čuo kad ste zvali, zagledo se u neke žene, one sve oko mene
pa šta da
radim, izvinite, - raportira Dule zamaskiran naočarima, kapom i
bijelim peškirom oko ramena. Zaposjeli zapregu, konj Putko je takođe
sav u darovima pa je trojac spreman za svako putovanje. U drugoj klupi
nekoliko žena
|

|
naoružanih flašama rakije i kuvanim vinom. Nastala
graja i vika, svi bi da nešto kažu a niko nikog ne sluša. Jedino
Putko ćuti i samo ušima uzdignutim
pout kakva dva oštra šiljka povremeno mrdne.
-
Pričaj Stipo, đavo te odnio, nema ti druge nego
ideš pravo u novine? – sugeriše
jedna
od saputnica.
-
Ja sam Stipo Marinović, najbolji kočijaš u ovom
kraju a moj konj je najljepši, ne
moraš
mi vjerovati ali pitaj oce ljude. Eto. Nema zbora i veselja gdje
ne idem, kola su uvijek spremna, pogledaj samo kako sam ih uredio,
ofarbao, napravio sjedala, nema
|
da se čovjek isprlja. Sve sam
prekrio vunenim platama, da se ljudi ne smrazavaju kad je zima kao
što je ova, - objašnjava Stipo. Za
njega je konjski kas neobjašnjiv izazov. Ništa ga u tom nije
moglo pokolebati, najbolja auta, teretna vozila, bilo što. NJegov
svijet je u zaprežnim kolima koji se danju i noću kotrlja
ovim drumovima.
-
Sada me zovu i na svadbe, evo skoro sam dobio čast da
na čelu stvatovske kolone
vozim
mladu, mladoženju i kumove a iza mene »mercedesi«, »opeli«,
»golfovi« i druge mašine. Eto, sve njih pobijedio je moj jedan
konj. NJihova je snaga a moja ljepota, kad se Putko i ja spremimo,
pa milina jedna, svako dugme uredjujem i kaiš farbam, - ushićeno
će naš sagovornik.
Onaj Dule s početka priče uključuje se u razgovor:
-
Svugdje mi idemo, kad su vjerski praznici, Božić
srpski i katolički. Ja sam Srbin
a
Stipo Hrvat, niti mi kome smetamo niti nama ko, ovdje u ovoj kočiji
je bratstvo i jedinstvo ko kad je bio živ Josip Broz. Evo, vozili
smo badnjak na srpski Božič i to cijelim gradom, bili
|
 |
|
|
su svi
političari i mnogo ljudi, svi su nas pozdravljali i čestitali.
-
Krećite, vidite da narod ode. šta ste se raspričali
pa nikad kraja. Zapovijedaj Stipo
konju
pa da se vozimo, - nestrpljiva je neka baba iza njihovih ledja, u
drugoj klupi.
Ali
kao da je ne čuju, sad im je mnogo zanimljivije da nam se
pohvale svim svojim poduhvatima.
-
Imamo mi pehara, diploma i priznanja kioliko god hoćete,
ne može to u ormar stati.
Gdje god su konjske trke, eto i nas. Ostavimo kola pored staze,
spakujemo ormu pa na start. Smiju se ljudi, misle da mi nismo za
trke ali poslije vide da su se prevarili.
Priznajem, jeste Putko jednom umjesto na cilj odtrčao u tuđe
kukuruze pa se tamo gostio dok su ostali konji ko sumanuti jurili
u krug. eto, vidite i po tome da je pametan isto kao čovjek,
- prisjeća se Stipo gradiškog vašara i drugih narodnih
svetkovina.
|
|

|
|
A kad praznici prođu, uminu veselja, slave i svadbe,
svakojaka paradiranja, onda se oni okrenu poslu:
-
Na ciglani čekamo tovare, tamo gdje su uske ceste ili
prolazi,
|
 |
gdje ne mogu kamioni
dovesti
ciglu ili drugu robu, naprimjer cement za gradjevine, mi onda
prevozimo. Onda imate ljudi koji moraju preseljavati, sve se ovdje
kreće, onda vozimo ormare, krevete, posteljinu, knjige, sve
što treba.Mora i da se radi, ovo je taksi bez table. najpoznatiji
prevoznik kojem ne može nestati goriva, dovoljno je malo sijena i
žita, pa guraj dalje.
-
A što ne pričaš da prevoziš i stare šporete na
smetljište u Bok Jankovac? – prekori
ga
Dule.
-
Pa dobro, zaboravio sam, radimo i to, posao ne treba
birati, -
|
|
|
odvrati Stipo, izdade
Putku
komandu i zaprega krenu. Na odlasku, žene sa zadnjeg sjedišta
dugo su nam i zadovoljno odpozdravljale.
pocetak stranice index
|
|
|
|
|
Copyright (c) GRISP.NET Internet Services
2002. |