VOLKSBANK

GRADISKA  INTERNET  SERVICE  PROVIDER - GrISP

 

home

novosti

usluge

web mail

vrijeme

lozinka

podrška

kontakt

:::::::::

 
HOME
GRADIŠKE VIJESTI
O GRADU
GRADIŠKA GUIDE
FORUM
ZANIMLJIVOSTI
 
LIČNE PREZ.
POSLOVNE PREZ.
VAŠA PREZENTACIJA
 
INFOCENTAR
WEB ADRESAR
OGLASI
FTP
LINKOVI
PRETRAŽIVANJE
 
GrISP
NOVOSTI
USLUGE
CABLE
WIRELESS
WEB MAIL
VRIJEME
LOZINKA
PODRŠKA
KONTAKT

STIPO MARINOVIC, KOCIJAŠ IZ GRADIŠKE STIŽE NA VESELJA, SVADBE, SAHRANE, KIRIJANJA, RADNE AKCIJE I KONJSKE UTRKE

CIJELI SVIJET U JEDNOM FIJAKERU

- Duleee, ooooo Duule, odi ovamo, vrag ti gace odnio, što se sakrivaš? Ma Dule, dodi
ovamo, na kola, - uzvikuje Stipo Marinovic tražeci uokolo svog ortaka. U žurbi nam i ne rece kako se preziva, valjda to i nije toliko važno. ali, Dule nigdje, doci ce on,- kaže Stipo. - Vidio je Vas pa nece u novine, znam mu dušu i cud lopovsku.Vi se malo 

Milan Pilipović

sklonite,  kao da odlazite pa da vidite kako će Dule skočiti na kola, ko lovački pas, - razvlači Stipo mrežu u koju dule treba da upadne. Kako je zamislio, tako je i bilo. -  Ma nisam čuo kad ste zvali, zagledo se u neke žene, one sve oko mene pa šta da radim, izvinite, - raportira Dule zamaskiran naočarima, kapom i bijelim peškirom oko ramena. Zaposjeli zapregu, konj Putko je takođe sav u darovima pa je trojac spreman za svako putovanje. U drugoj klupi nekoliko žena

naoružanih flašama rakije i kuvanim vinom. Nastala graja i vika, svi bi da nešto kažu a niko nikog ne sluša. Jedino Putko ćuti i samo ušima uzdignutim  pout kakva dva oštra šiljka povremeno mrdne.  
-  Pričaj Stipo, đavo te odnio, nema ti druge nego ideš pravo u novine? – sugeriše
jedna od saputnica.
-  Ja sam Stipo Marinović, najbolji kočijaš u ovom kraju a moj konj je najljepši, ne
moraš mi vjerovati ali pitaj oce ljude. Eto. Nema zbora i veselja gdje ne idem, kola su uvijek spremna, pogledaj samo kako sam ih uredio, ofarbao, napravio sjedala, nema 
da se čovjek isprlja. Sve sam prekrio vunenim platama, da se ljudi ne smrazavaju kad je zima kao što je ova, - objašnjava Stipo. Za njega je konjski kas neobjašnjiv izazov. Ništa ga u tom nije moglo pokolebati, najbolja auta, teretna vozila, bilo što. NJegov svijet je u zaprežnim kolima koji se danju i noću kotrlja ovim drumovima.
-  Sada me zovu i na svadbe, evo skoro sam dobio čast da na čelu stvatovske kolone  vozim mladu, mladoženju i kumove a iza mene »mercedesi«, »opeli«, »golfovi« i druge mašine. Eto, sve njih pobijedio je moj jedan konj. NJihova je snaga a moja ljepota, kad se Putko i ja spremimo, pa milina jedna, svako dugme uredjujem i kaiš farbam, - ushićeno će naš sagovornik. Onaj Dule s početka priče uključuje se u razgovor: - Svugdje mi idemo, kad su vjerski praznici, Božić srpski i katolički. Ja sam Srbin a Stipo Hrvat, niti mi kome smetamo niti nama ko, ovdje u ovoj kočiji je bratstvo i jedinstvo ko kad je bio živ Josip Broz. Evo, vozili smo badnjak na srpski Božič i to cijelim gradom, bili 

su svi političari i mnogo ljudi, svi su nas pozdravljali i čestitali. -  Krećite, vidite da narod ode.  šta ste se raspričali pa nikad kraja. Zapovijedaj Stipo konju pa da se vozimo, - nestrpljiva je neka baba iza njihovih ledja, u drugoj klupi. Ali kao da je ne čuju, sad im je mnogo zanimljivije da nam se pohvale svim svojim poduhvatima. - Imamo mi pehara, diploma i priznanja kioliko god hoćete, ne može to u ormar stati. Gdje god su konjske trke, eto i nas. Ostavimo kola pored staze, spakujemo ormu pa na start. Smiju se ljudi, misle da mi nismo za trke ali poslije vide da su se prevarili. Priznajem, jeste Putko jednom umjesto na cilj odtrčao u tuđe kukuruze pa se tamo gostio dok su ostali konji ko sumanuti jurili u krug. eto, vidite i po tome da je pametan isto kao čovjek, - prisjeća se Stipo gradiškog vašara i drugih narodnih svetkovina.

      A kad praznici prođu, uminu veselja, slave i svadbe, svakojaka paradiranja, onda se oni okrenu poslu: -  Na ciglani čekamo tovare, tamo gdje su uske ceste ili prolazi,
gdje ne mogu kamioni dovesti ciglu ili drugu robu, naprimjer cement za gradjevine, mi onda prevozimo. Onda imate ljudi koji moraju preseljavati, sve se ovdje kreće, onda vozimo ormare, krevete, posteljinu, knjige, sve što treba.Mora i da se radi, ovo je taksi bez table. najpoznatiji prevoznik kojem ne može nestati goriva, dovoljno je malo sijena i žita, pa guraj dalje.    
 -  A što ne pričaš da prevoziš i stare šporete na smetljište u Bok Jankovac? – prekori ga Dule.
-  Pa dobro, zaboravio sam, radimo i to, posao ne treba birati, - 

 odvrati Stipo, izdade Putku komandu i zaprega krenu. Na odlasku, žene sa zadnjeg sjedišta dugo su nam i zadovoljno odpozdravljale.


pocetak stranice                                                   index

Copyright (c) GRISP.NET Internet Services 2002.