NA SEOSKOM GROBLJU U POVELICU KOD SRPCA NEDOVRSENA CRKVA VEC DESETAK GODINA PRIVLACI PAZNJU PROLAZNIKA, ALI JE I TEMA RAZLICITIH KOMENTARA. RADOVI SU ZAUSTAVLJENI U VEC POODMAKLOJ FAZI ZBOG, MNOGIH NEOBJASNJIVIH  SMRTI NEIMARA. POTPUNO JE NEIZVJESNO KADA BI GRADNJA MOGLA BITI NASTAVLJENA I OKONCANA. U MEDJUVREMENU JEDNI SVE OBJASNJAVAJU RAZILAZENJEM PAROHIJE I SELA JOS U STARTU, DRUGI UKLETOSCU ILI NEBESKIM SILAMA, TRECI RAKIJOM I NEPAZNJOM, NEKI U STRAHU CAK NE ZELE NI DA TRAZE UZROKE, ALI SVI ZNAJU JEDNO: NEKI U STRAHU CAK NE ZELE NI DA TRAZE UZROKE, ALI SVI ZNAJU JEDNO:

SVI KOJI SU ZIDALI OVU CRKVU, NAPRASNO SU UMIRALI

Culo se to, svako se boji. Cim s nekim razgovarate, pita: Ko je to sagradio? - Rade! Gdje je on? - Umro! Ko je jos radio? Kazemo - Ranko. Sta bi s njim? Umro! Onda pomenemo Milovana, Bog da mu dusu prosti. Dosjeti se neko LJubomira, pa kaze - umro. Zvono Mile cuvo, pa ni on nije ziv. Svi u tom groblju, vjecne im kuce oko njihovog djela. I, de ti sad nadji nekog ko bi htio i smio to gradit

Radovi su zaustavljeni kada su pocele da se ukazuju konture crkvenog tornja, a nekoliko graditelja na misteriozan nacin ubrzo skoncalo ovozemaljski put. Tako je crkva u ovom ravnicarkom selu napustena, a vjerovanje da u njenim temeljima caruju nevidljive sile, koje svakog ko se priblizi vuku na drugi svijet, dobijalo sve vise pristalica. 

- Istina je, vise ljudi koji su radili, bili majstori, uglavnom su pomrli. Jedan za drugim, a nisu bili bas stari. Svi su u ovom groblju sahranjeni. Ziv je jedino Milan Jovicic ali on nije odavde. Vecini je, prica se, srce otkazalo! E sad, da li to ima neke veze sa crkvom, ne bih znao - dodaje Suvajac. 

Nekoliko sagovornika tvrdi da su se vec prilikom zakopavanja temelja razisli Parohija i selo. Svestenik Zeljko Saric, koji je ovdje dosao na sluzbu prije dvije godine, tvrdi: 

- Crkva je pocela da se gradi bez blagoslova. Nas niko nista nije pitao, sve se radilo mimo nas. Ni kasnije ti nesporazumi nisu prevazidjeni, a kandilo nikad nije zapaljeno na tom gradilistu. Sad postoje neki pokusaji da se problem rijesi i gradnja nastavi. Novac je takodje problem, a ovo sto se prica da zidari umiru jeste istina. E sad, zasto je tako, sta je uzrok, zbog cega,  ne umijem objasniti i ne bih zelio da nagadjam. 

U drugim selima crkve se grade, a ovdje dugo sve stoji - rekao nam je svestenik Saric. 

On je ljubazno prihvatio da s nama dodje do crkve ali nije zelio da ga slikamo. Samo je odmahnuo rukom i to je bilo sve sto smo mogli dobiti od njega. 

- Eto, rekao sam, nije gradjeno uz blagoslov, ostalo mozete sami zakljuciti - rijeci su naseg sagovornika. Da li su temelji ukleti i sta je istina, niko ne moze znati, ali se ne moze poreci da narod prica o svemu ovom - rekao nam je. 

Prvi graditelj bio je Rade Gavranovic. On je predvodio poslove organizacije i pocetka gradnje. Tek sto je poceo nicati hram, 1992. godine, u sezdesetoj godini zivota, iznenada se razbolio i umro. Sahranjen je u ovom groblju. Poslove je nastavio njegov brat Ranko ali je dozivio istu sudbinu. Razbolio se i umro 1995. godine. U medjuvremenu su radovi na crkvi jos malo odmakli, ali daleko su od zavrsetka. 

Volju da se bogomolja konacno stavi pod krov imaju Radini sinovi. Najaktivniji je Nenad kojeg zaticemo kod kuce, pola kilometra od groblja. Rado pristaje na razgovor: 

- Nasa porodica je bila najupornija da se crkva gradi. Pokojna baka je jos za vrijeme Kraljevine Jugoslavije vodila akcije. Onda je to preslo na mog oca, strica, majku, bracu i ostale. Vecina mjestana je u pocetku davala prilog za crkvu. Koliko para je bilo, toliko se i radilo. 

Crkveni oci su uglavnom mislili na Srbac i tamosnju crkvu, a o ovoj nisu pokazivali narocit interes. Ne tvrdim da ni kod nas nije bilo greske ali... Razumijem da se pocelo graditi bez gradjevinske dozvole i tih saglasnosti ali, zar drugi rade po opstinskim propisima. Dok se to doceka, vrijeme prodje?! U novije vrijeme opet smo pokusavali da se poslovi privedu kraju, razgovarali, dogovarali. Svi su obecavali, ali od toga nije bilo nista. Kao da je sve ukleto, sve se vrti u krug. Dodju nasi zemljaci iz inostranstva pa kazu, treba crkva, obecaju pomoci, pa slazu.  Kad neko pomene pare, oni odmah zavape - te umro ovaj, te umro onaj, to je ukleto, prokleto, djavoli i drugi vragovi, da te Bog sacuva. Predlazem, ako su neke nebeske sile, pa ne daju da se gradi, da mi lijepo to razvalimo, zidove oborimo, pa sta bude. 

Ako nastavimo, opet ce neko izgubiti glavu, a razlog je u rakiji i picu. Ovdje kod nas svi piju, svi pijandure, pa jos da se penju na crkveni toranj, to je gotova tragedija. Zato, sad trazimo ponude preduzeca, da to drugi ljudi stave pod krov i krst podignu, a ne ovi nasi! - razocaran je Nenad Gavranovic koji iznosi svoju teoriju o ovoj crkvi.  Kuca Jove Dunavica je najbliza groblju. Domacin priprema zimnicu, u dvoristu okacene svinjske polovice. Bez mnogo objasnjavanja pristaje na razgovor: 

- Ne bih ja ni za zivu glavu ni ciglu podigo tamo. Ko god sta radi, ubrzo se razboli, pa svoju lijepu kucu zamijeni vjecnom - odmah pored gradjevine. Ni nocu ja tu ne volim proc