|

Pricacu
o svemu, samo Milos
da ne sazna. On je mnogo ljut
- kaze
Stoja. Mnogo bradavica sam narodu skinula sa svakojakih
mjesta. S lica najvise.
Neke ne moram ni vidjeti. Znate, nije zgodno. Ali, kad ih
ogovorim, istope se ko na vatri!
-
Imo sam i ja bradavicu ovdje, na prstu, i iza uva. Pogledajte,
nema nista
- uvjerava nas direktor Obrad Nikicevic
uz upozorenje
da nije bas
zgodno njega
u novine metati.
-
Uh, mnogo je ljudi
koji su dolazili, a i sada dolaze kod mene. Neki moraju i po
vise
suta,
jer tu se nadju
i velike bradavice, rascvijetale kao cvijet. Ako ne vjerujete,
pitajte Miladina Sembera iz Bajinaca, mesara Dragana
Seslica
iz Srpca. NJegovoj
djeci sam pomogla. Posvjedocice
vam i Ana Golic.
NJena
majka Zdenka je ljekar,
ali mi je dovela dijete... Uh, ima tih ljudi,
ni broj im se ne zna. Vodim i svesku kod kuce,
mnogo je to imena - prica
Stoja.
.
Stojo, tu si Sunce ti tvoje! A covjek
te trazi,
pita na sve strane - obavijestava
je neko kroz odskrinuta
vrata.
-
Da ti covjeka,
nisam ja predsjednik Vlade da me tesko
pronaci
- cudi
se Stoja, pita ko je i objasnjava
na obje strane:
-
To je Lazic
iz Sitnesa,
djavo
ga odnio. Doso
po ovoj hladnoci.
Zar ne vidite da dajem intervju, doso
mi novinar. Ma, zena
mu ima bradavicu, pa treba da to skinem... A, ima
vremena.
I,
odgovara na novinarsku znatizelju,
kako to zapravo radi:
-
E, ovako. Dovoljno
je da vidim bradavicu, da mi kazete
ime, prezime, ime roditelja
i jos
po neki podatak. Onda ja ogovorim bradavicu, sapucem
tekst koji mi je rekla pokojna mati. Ona je radila to isto.
Dok ogovaram, drzim
konac u ruci na kojem vezem
onoliko cvorcica
koliko ima bradavica. Ne mogu vam reci
tekst, to je kao neka prica,
nije je lako zapamtiti. Ali se i ne smije nikom reci.
Kada to uradim, onda vise
nemam pravog rezultata. Sve traje do pola sata i kada se
ogovor
zavrsi,
onda konac zakopam pod strehu, kod pumpe u dvoristu,
tamo gdje kisa
kvasi. Kada konac i cvorici
sagniju, strunu, za isto vrijeme, bradavica se isusi.
U tezim
slucajevima
to se ponovi i rezultat je zagarantovan. Nije neophodno
cak
ni da vidim bradavicu. Dovoljno
je da mi kazete
gdje je ili koliko ih ima i opet mogu uspjesno
da ogovorim.
Mogu
i kravama da skidam bradavice, posebno kad se na vimenu
nadju.
Kad na takve slucajeve
naidje,
nas
veterinar Rade Milakovic,
odmah preporuci
da to ja sredim.
Jos
nesto
da vam kazem,
nisam ni ja, nekad, u to vjerovala. Pokojna mati me
ucila,
ogovor sam zapamtila, ali dugo nisam sve stavljala
na provjeru. Sve dok se kod djeteta u komsiluku
nije razvila bradavica. Onda me komsinica
nagovori. Kaze,
hajde probaj, znamo da znas.
Onda sam probala i - bilo je uspjesno.
Tako je pocelo
jos
1979. godine.
U
prigradskom dijelu Srpca upoznajemo Bogdana Kovacevica,
jednog od brojnih sa Stojinog spiska.
Bogdan
prica:
- Da, istina je. Imao sam veliku bradavicu, ovdje na bradi.
Evo, bas
tu na sredini. Mnogo mi je smetala. Prilikom brijanja,
redovno se posijecem,
pa su to komplikacije. Nisam znao sta
da radim. Onda mi neko rece
da Stoja moze
pomoci.
Iskren da budem, nisam u to povjerovao. Otkud Stoji takva
moc?!
Ali, ipak sam otisao.
Mislim, nista
me ne kosta
da probam. Ona je nesto
bajala, neke konce vezala, pa tri puta u krug nesto
saputala,
nije me ni pipunula, zivota
mi, samo je gledala u mene, u ono mjesto. Poslije tri
nedjelje
bradavica se osusila.
Prvo se smanjivala,
dok na kraju nije potpuno nestala. Sada je tu samo malo crveno
i nista
drugo. Ne znam sta
da vam drugo kazem.
I Stoja je neki DJavo!
Eto, pravo da vam pripovedim. Ima i drugih u ovom mjestu kojim
je isto bilo kao i kod mene. E, sad vi
prosudite!
pocetak stranice index
|