|
|
|

|
|
index |
SLOVO LJUBAVI
august 2001 ¤ 1 KOLO
¤ KNJIGA 2
|
|
|
ŠKOLOVANJE DUŠE
|
|
|
|
|
niti žele učiti nauku o životu.
Posmotrite kako se roditelji brinu za
tjelesni i umni razvoj svoje djece, a kako
malo misle i malo lebde nad njihovim moralnim
vaspitanjem. Kako je tu mnogo pažnje, užurbanosti
i brige u jednome pravcu, a kako za čudo malo
u drugome? Što se toga drugoga tiče tu su ravnodušni
i potpuno spokojni! Kad se kod djeteta
uporedo s rastom počnu pojavljivati niski nagoni, što ih je posisalo
s majčinim mlijekom i što ih je usisalo iz pokvarene moralne
atmosfere oko sebe, kad ono uz svaku novu riječ sve jače i
jače počne pokazivati gramzljivost, lažljivost, lukavost,
pakost i druge poroke svojstvene našoj djeci, da li ti prvi znaci
djetinje moralne pokvarenosti izazivaju u kuci barem nešto nalik na onu
paniku, kakva obično nastaje na prve simptome boginja, difterije,
šarlaha i drugih dječijih bolesti? Da li se u tim prilikama napregne
sva pažnja i sjećanje, da bi se pronašli uzroci moralne zaraza i da
li se preduzima pomna i temeljna
moralna dezinfekcija, kako se to
obično čini kod zaraznih dječijih bolesti? Prijeđimo
sada od djetinjega doba na mladićsko Na sve strane vidimo, goje se
omladina srednjih i viših, (pa i nižih škola) skuplja u mnogobrojne
najrazličitije organizacije, društva i klubove u svrhu zajedničkog rada na
tjelesnom razvitku, i na naučnom i umjetničkom samoobrazovanju. A ima li toliko etičkih klubova,
kojima je zadaća rad na
|
|
U Karlajlovoj knjizi "O Herojima"
ima jedno vrlo lijepo mjesto, koje glasi: - Svi ljudi, svi narodi, sve
čovječanstvo svaki i svaka izmđu nas - svi smo mi pozvani
da se sjedinimo pod zastavom istine, ljubavi i zajedničkog dobra u
jednu veliku vojsku, te da se borimo protiv
svake nepravde i stradanja. Zašto
se Čovječanstvo nije ujedinilo i ne pokazuje Namjeru
da se ujedini u veliku Karlajlevsku armiju? Ta
armija nema vrbovača, ili ih ima vrlo malo. Skoro niko
ne slika oduševljeno i zanosno ljepotu i Uživanje
službe u toj armiji. Nadasve je
čudnovato – kaže jedan francuski pisac
–da ljudi osjećaju potrebu učitelja za nauku – i zananja
u svemu, da se tome i staraju, samo ne uče,
|
|
|
|
|
moralnom samovaspitanju? Odgovoriti
na gornja pitanja znači konstatovali fakta pod kojima se sadašnjica
bolno vije i savija, Nema sumnje, da je lakše fizički osnažiti
djetinji organizam, učiniti ga jakim, izrdržljivim, okretnim: jasno
je, da je lakše napuniti djecu raznim znanjem i razviti im ukus za
umjetnicku ljepotu - nego izraditi u njima jedinstven karakter i uputiti
njihovu volju "da traži pravdu
viečnu i ljepotu duše... "
a to je baš glavno u čovjeku Rimski
mudrac Epiktet kaže "Vi ćete učiniti državi vrlo veliku
uslugu ako se, umjesto podižući zgrade, postarate, uzdignutih duše
vaših sugrađana: jer, kudikamo je bolje, da se, ljudi visoke duše
zbiju u male kuće, nego da se niske duše kriju po velikim
zgradama" Svift savjetuje u svom "Guliveru", da se pri
izboru osoba na državne, službe obraća veća pažnja na
moraalne osobine tih osoba, nego na njihove stručne' sposobnosti i
talent. Po njegovu mišljenju ni najveći umni darovi ne mogu
nadomjestiti moralne kvalitete i stoga nije ništa opasnije, nego kad se
državne službe daju ljudima darovitim, ali bez moralne kičme.
Ruso dodaje: "dostojanstvenik može biti
svako ali čuvjekom biti, to nije svako sposoban" Ko hoće postati
čovjek u potpunom smislu te riječi, taj mora sebe ohrabrivati
dan i noć, mora se dugo i uporno
|
|
boriti sa svojim sirovim životinjskim
instiktima i neprestano se pružati i probijati prema Vrhovnome idealu
života Tu, eto, upravo i leži glavna pogrješka našeg vaspitanja,
Ljudi bezazleno misle, da treba djeci samo
pokazati šta valja, šta ne valja, pa će ona već raditi ono što valja,
Mi većinom još i ne shvaćamo, da onaj moralni napredak koji se
može postići vaspitanjem nikada ne zavisi toliko od vaspitanja srca i
volje Ako umjesto da učine dijete, ovo je dobro i Iijepo, a ovo je
zlo i ružno, nađete načina i puta da ono to i osjeti; ako mu
date, svojim ili čijim drugim primjerom, prilike, da zavoli vrlinu i
da zamrzi porok; ako u njemu pomažete da se plemenile želje i težnje
razvijaju, a niska ,suzbijate i ne date im maha; kad budite dobre
osjećaje koje u njemu još drijemaju; kad mu pricjepljujete osjećaje samilosti, - onda ga zaista vaspitavate,
pravite od njega
čovjeka Na žalost, tako se ne
radi ni u domćoj ni u školskoj pedagogiji, nego se ide putom
jednostranog i štetnog intelektualizma. Taj inlelektualizam na polju
vaspitanja zahvatio je i onu oblast u kojoj mu je najmanje mjesta - oblast
religijskog vaspitanja, Njemački moralist Hilti kaže "teško je
ne vidjeti
veliku pedagošku pogrješku u staranju oko toga, da
se glave
još male djece napune vjerskom naukom: ta tako obična pojava dolazi
od sasvim naopakog shvaćanja Hrislovijeh riječi Mi, faktično,
znamo, da
|
|
|
|
|
|
je On djecu "grlio i blagosiljao",
no nigdje ne vidimo, da na njih stavlja kakve bilo zahtjeve, ili da im
tumači svoju nauku. Djeca prvo trebaju ljubavi i dobrih
osjećaja, a mnogo manje vjerskih učenja No njima - većinom
- daju i suviše mnogo nauke (što je i puno lakše), " premalo
primjera ljubavi i kada dodje vrijeme. u kojemu bi se djeca mogla
samostalno koristiti religijom, tada je - većinom - za njih to
sredslvo potpuno izgubilo svoju snagu. Isto
vrijedi za svu današnju školsku nauku, koja se iscrpljuje u memoriranju
opsežna materijala, a ne pokazuje volje neposredno, svjesno i sistemski
uticati na razvoj karaktera Pogledajte
sada, do kakvih posljedica dovodi taj nepravilni sistem
vaspitanja
pokoljenja, koja će nas u životu smijeniti literatura i
društvo se
tuži, da omladina nema viših interesa, da
nestaje velikih ideala, da je
snaga volje paralizovana Nema idealizma u radu Savjest, dužnost, opšte
dobro - to su zaboravljene ili prazne riječi No, otkuda će i
doći visoki ideali, čelični karakteri i čvrsta volja?
Na njivi niče, ono što je posijano omladina postaje onakvom, kako je
vaspitava porodica, škola, život. Jedinstven,
kao od čelikaka saliven moralni karakter, tj. nesalomljiva vlast nad
sobom, moralna samouprava i suverenost prevlast plemenitih osjećaja u
našoj duši nad životinjskim impulsima i prohtjevima - i sve drugo što
još spada u karakter ne donosimo mi sa sobom gotovo na svijet Naše
|
|
karaktere ne izrađuje neka nepoznata sila
u tajnim laboratorijama prirode, - njih izradujemo mi sami posred života,
koji oko nas teče. Pa kad se pri vaspitanju omladine ne pazi koliko je
potrebno na izradu karaktera, nego se samo razvija um, utančava
ukus, a o volji se ne vodi briga, onda je prirodno da nema karaktera i da
ih neće ni biti, dokle god ne nestane u tome promjena. Kao
što ima načina, da se razvijaju i snaže slaba pluća, slabe
mišice, slabo pamćenje, tako se
može i mora razvijati i slaba volja
To razvijanje i snaženje naše
volje i slobodno upućivanje volje
služenju istini i dobru jeste naša glavna zadaća i naša najviša
čast. Odvratite se od bezgraničnog mekuštva našega vremena,
koje nije više sposobno razumjeti najdostojniju svrhu snažnoga
čovjeka, strog i uporan rad na svojem karakteru, "Stavite sebi
svaki dan, na mjesto pukoga tjelesnoga sporta, koji se tjera s toliko
uživanja, razmetanja i halahuke, po koju zadaću odricanja,
djelotvorne
ljubavi i umjerenusti i vjerujte, da vam u toj bezobzirnoj borbi neće
nikad umaći pobjeda zaista slobodnoga čovjeka" (Ferster),
"Nema slavnije pobjede - kažu stari, a sa njima i svetitelj Tihon
Zadonski - od pobjede nad samim sobom" A Toma Kempijski dodaje
"Ko vazda drži sebe u pokornosti, tako da se sirovi nagoni povinuju
razumu, " razum da je vazda pokoran Bogu, taj je pravi pobjednik sebe
i vladar svijet".
|
|
Gligorije Spiridonovič Petrov
index početak stranice
|
|
|
|
|
|
|
Copyright (c) GRISP.NET Internet Services
2002. |