|
|
|

|
|
index |
SLOVO LJUBAVI
august 2001 ¤ 1 KOLO
¤ KNJIGA 1
|
|
|
ZEMLJA NAM JE MATI
|
|
|
|
|
pijeska na riječnom sprudu, svakamaglia u
tami šume, svetinja su mislima i životu moga naroda.Dio smo zemlje i
ona je dio nas. Mirisave trave su nam sestre. Jele, pastuh, veliki orao -
braća su nam.
Stjenoviti vrtovi, sočni pašnjaci, toplo povijeno
tijelo ponijevo i čovjek, sve pripada istoj porodici. Ova blistava
voda što teče brzacima i rijekarna nije samo voda, već i krv
naših predaka. Ako vam prodamo zernlju, morate znati da je svetinja,
morate reći i
svojoj djeci da je sveta. Da svaki obraz u bistrom jezeru kazuje
događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vodo - glas je oca
moga oca.
Rijeke su naša braća, utoljuju nam žeđ.
|
Kada Veliki poglavica iz
Vašingtona šalje svoj glas da
želi kupiti našu zemlju
previše od nas traži.
Kako se može prodati ili kupiti i nebo i toplina zemlje? Tako nešto
sasvim nam je strano. Mi nisimo vlasnici svježine vazduha i bistrine
vode... Svaki je djelić ove zemlje svetinja mojemu narodu.
Svaka i blistava borova iglica, svako zrno
|
|
|
|
|
Rijeke nose naše kanue - hrane nam djecu.
Prodamo li vam ovu zemlju, morate se
sjetiti i učiti svoju djecu da su
rijeke naša a i vaša braća. Zato rijekama morale pružiti dobrotu kakvu
biste , bratu pružili. Znamo
da nas bijeli čovjek ne razumije.
Njemu je jedan dio zemlje isti kao i
bilo koji drugi. Prema majci - zemlji i
prema bratu - nebu odnosi se kao prema stvarima što se mogu kupiti,
opljačkati, prodati poput stoke ili sjajnoga
nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti
pustoš. Ne
znam! Naš se način života razlikujo
od vašega. Od pogleda na vaše gradove
crvenoga čovjeka zabole oči.U
|
|
gradovima bijeloga čovjeka nema mirnoga
kutka. Nema mjesta na kojom bi se čulo otvaranje lišća u
proljeće ili drhtaj krila mušice.
Možda zato što sam divlji, jednostavno
ne shvaćam. Buka mi vrijeđa uši.
Šta vrijedi život ako čovjek ne može
čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba
u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem mnogo. Indijanac voli
meki zvuk vjetra, kada se poigrava površinom močvare. I miris
povjetarca osvježen podnevnom kišom ili borovinom. Najveće blago
crvenoga čovjeka je - vazduh.
Bijeli čovjck kao da ne opaža zrak
koji udiše. Poput nekog ko je dugo na
samrti, imun je na smrad. Prodamo
|
|
|
|
|
|
li vam zemlju, morate se sjetiti da nam je
zrak dragocjen Da vazduh dijeli svoj duh sa svim životom koji održava.
Vjetar što je mojemu djedu dao prvi dah, prihvatiće njegov
posljednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju. Kao
mjesto na kojemu će i bijeli čovjek moći udahnuti vjetar
zaslađen mirisom poljskoga cvijeća. Razmotrićemo
vašu ponudu za kupnju zemlje. Odlučimoli pristati, zahtijevaćemo da ispunite ovaj uslov: bijeli čovjck će se
morati ponašati prema životinjama ovoga kraja kao
prema svojoj braći. Šta je
čovjek bez životinja Kada bi
životinja neslalo, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha. Što
god
|
|
zadesi životinje ubrzo snađe i
čovjeka. Sve je u svijetu povezano! Moraćete učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših
djedova. Da bi poštivali zemlju
reći ćete im da je zemlja
bogata životom naših predaka. Moraćete učiti svoju djecu,
isto kao što mi učimo našu, da nam ju zemlja mati. Što snađe
zemlju snađe i njenu djecu. Pljuje
li čovjek na zemlju, pljuje na
sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji.
|
|
Pismo indijanskog poglavice iz Sietla američkom
predsjedniku Abrahamu Linkolnu 1854. godine, povodom namjere Amerikanaca
da otkupe
indijansku zemlju.
index početak stranice
|
|
|
|
|
|
|
Copyright (c) GRISP.NET Internet Services
2002. |