Gradiska  Internet  Service  Provider

home

novosti

usluge

web mail

vrijeme

lozinka

podrška

kontakt

:::::::::

ZEMLJA NAM JE MATI

pijeska na riječnom sprudu, svakamaglia u tami šume, svetinja su mislima i životu moga naroda.Dio smo zemlje i ona je dio nas. Mirisave trave su nam sestre. Jele, pastuh, veliki orao - braća su nam.
Stjenoviti vrtovi, sočni pašnjaci, toplo povijeno tijelo ponijevo i čovjek, sve pripada istoj porodici. Ova blistava voda što teče brzacima i rijekarna nije samo voda, već i krv naših predaka. Ako vam prodamo zernlju, morate znati da je svetinja, morate reći i
svojoj djeci da je sveta. Da svaki obraz u bistrom jezeru kazuje događaje i uspomene iz života moga naroda. Žubor vodo - glas je oca moga oca.
Rijeke su naša braća, utoljuju nam žeđ.

Rijeke nose naše kanue - hrane nam djecu. Prodamo li vam ovu zemlju, morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su
rijeke naša a i vaša braća. Zato rijekama morale pružiti dobrotu kakvu biste , bratu pružili. Znamo da nas bijeli čovjek ne razumije. Njemu je jedan dio zemlje isti kao i bilo koji drugi. Prema majci - zemlji i prema bratu - nebu odnosi se kao prema stvarima što se mogu kupiti,
opljačkati, prodati poput stoke ili sjajnoga nakita. Njegova će pohlepa uništiti zemlju i za sobom ostaviti pustoš. Ne znam! Naš se način života razlikujo od vašega. Od pogleda na vaše gradove crvenoga čovjeka zabole oči.U

gradovima bijeloga čovjeka nema mirnoga kutka. Nema mjesta na kojom bi se čulo otvaranje lišća u proljeće ili drhtaj krila mušice. Možda zato što sam divlji, jednostavno ne shvaćam. Buka mi vrijeđa uši. Šta vrijedi život ako čovjek ne može
čuti krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari? Ja sam crveni čovjek i ne razumijem mnogo. Indijanac voli meki zvuk vjetra, kada se poigrava površinom močvare. I miris
povjetarca osvježen podnevnom kišom ili borovinom. Najveće blago crvenoga čovjeka je - vazduh. Bijeli čovjck kao da ne opaža zrak koji udiše. Poput nekog ko je dugo na samrti, imun je na smrad. Prodamo

li vam zemlju, morate se sjetiti da nam je zrak dragocjen Da vazduh dijeli svoj duh sa svim životom koji održava. Vjetar što je mojemu djedu dao prvi dah, prihvatiće njegov posljednji izdah. Ako vam prodamo zemlju, morate je čuvati kao svetinju. Kao
mjesto na kojemu će i bijeli čovjek moći udahnuti vjetar zaslađen mirisom poljskoga cvijeća. Razmotrićemo vašu ponudu za kupnju zemlje. Odlučimoli pristati, zahtijevaćemo da ispunite ovaj uslov: bijeli čovjck će se morati ponašati prema životinjama ovoga kraja kao
prema svojoj braći. Šta je čovjek bez životinja Kada bi
životinja neslalo, čovjek bi umro od velike usamljenosti duha. Što god

zadesi životinje ubrzo snađe i
čovjeka. Sve je u svijetu povezano! Moraćete učiti svoju djecu da im je pod nogama pepeo naših djedova. Da bi poštivali zemlju reći ćete im da je zemlja bogata životom naših predaka. Moraćete učiti svoju djecu,
isto kao što mi učimo našu, da nam ju zemlja mati. Što snađe zemlju snađe i njenu djecu. Pljuje li čovjek na zemlju, pljuje na sebe samoga. Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada zemlji.