-  Kakav je to praznik bez igre i pjesme.? Nikakav, - pita i sam daje odgovor Mile Milosavljavić, koreograf Kulturno-umjetničkog društva »Slavko Mandić« u Laktašima. Mile je najstariji član ali ga hitre noge još dobro služe.

Tekst i foto: Milan Pilipović

   Nije sve u godinama, kaže Mile, važno je srce u junaka. Sve onda ide mnogo lakše.-  Kad se primakne kraj godine, moje srce zaigra ko tamburska žica, drago mi kad se ljudi vesele. Ovdje je bilo malo veselja poslednjih godina, pokosila ljude neka tuga, ubio rat… Ja zato vježbam ovu djecu da svima malo duha i veselja vratim,

- Aco Arežina, šef Narodnog orklestra priča o svojim članovima: -  To su mladići i djevojke koji smisao života vide u ovom stvaralaštvu, harmonika,  gitara, violina i drugi instrumenti ih uče životu i odnosu prema ljudima. NJih druženje čini zdravim i zadovoljnim. Jeste da nemamo naročitu podršku u sredini u kojoj djelujemo ali mi smo strpljivi. Zadovoljni smo s malom pomoći pa vjerujenmo da neće izostati ni od opštinskih vlasti, - priča Arežina.
-  Stani Aco, pusti neka Rade ispriča kako nam je bilo za Novu godinu i Božić? – dobaci neko iz grupe.
-  Ove godine baš smo se lijepo proveli, imali smo nekoliko nastupa u Laktašima i okolini. Ma, nemojte da o tom mnogo pričamo, za nas je svaki izlazak na pozornicu, bez obzira u kojem dobu godine, Nova godina i Božić i svaki drugi praznik. Kad se upale reflektori, sve probleme zaboravljamo, vidimo samo zadovoljna lica publike koja voli isto što volimo i mi ovdje, - kratko raportira Rade Krivokuća odlučan da kao predsjednik i jedan od sponzora unaprijede rad.  Dragoslava VULIN je medju najstarijim članovima Društva. Ona je zadužena za pjesmu.

-  Nema pjesme ni veselja dok Dragoslava ne zapjeva…ha, ha, haaa. To ja onako na dvoj račun sve najljepše. Bez šale, volim zapjevati i kada stanem ispred orkestra, cijeli svijet je moj. Pjesma je moj život i to samo u KUD-u, nikad bnisam zapjevala u kafani ili na sličnim mjestima. Ovo ovdje čini me sretnom i daje neopisivu snagu, vraća me u neko sretnije vrijeme. a još kada se prolomi aplauz dvoranom, onda mi se duša razgali i obuzme milina, - priča Dragoslava. Mile Milosavljević pažljivo prati razgovor, prstom pokazuje članstvu da zauzme položaj na pozornici pred još jednu važnu probu. Povodom praznika u januaru trebaće pokazati nove koreografije.
-  Ako ćete slikati, da zaigramo? pogledajte nove nošnje, to treba doživjeti, neda se  to ispričati. Napišite da su Laktaši poznati po Dodiku i po Kulturno-umjetničkom društvu, trećeg nema ili mi ne znamo ko je, - samouvjeren je koreograf Milosavljević, s razlogom.

                                                      Reportaža objavljena u Euroblic-u